Riječna ili morska, riba sadrži nezasićene masne kiseline, bjelančevine, vitamine i minerale neophodne za zdravlje i treba je jesti bar dva puta sedmično. Ne sadrži nijedan štetan sastojak. Povoljno djeluje na srce i krvne žile. Eskimi i drugi narodi koji je svakodnevno jedu ne obolijevaju od srčanih bolesti, nemaju visok krvni tlak i ne umiru od infarkta, piše Agroklub.com.
Zašto nije češće na jelovniku?
Većina vrsta sadrži sve vitamine B grupe, neophodnih za pravilno funkcioniranje živčanog sustava, kalcij, cink, željezo, bakar, selen, jod, fosfor, natrij i druge korisne minerale. Preporučljiva je u prehrani zdravih i bolesnih, sportaša i onih koji se ne kreću puno, mladih i starih, trudnica i djece, blagotvorna je u svim programima za reguliranje tjelesne težine i masnoća u krvi, lako probavljiva i ukusna – pa zašto onda nije češće na jelovniku?
Obično se kao razlog navodi visoka cijena – što ima smisla, jer i ova namirnica je poskupjela, prenosi Agroklub.com.
U davna vremena, poljoprivrednici, posebno oni koji su živjeli blizu rijeke, potoka ili obične bare, nisu propuštali priliku obogatiti jelovnik ovom namirnicom. Ribolovci su bili cijenjeni, a potrošači nisu žalili novca za velikog šarana, soma, kečigu, smuđa, čak i sitnu ribu koja ide ravno u tavu. Siromašniji svijet se obično krivolovom, bez dozvole za pecanje, opskrbljivao onom iz najbliže tekuće ili stajaće vode. U to doba, prije nego što je itko znao za zagađenje prirode, svaka moguća voda obilovala je ribom, koju nije jeo samo onaj tko nije htio.
Duše predaka
U narodnoj medicini imala je visoko mjesto, jer, ako je traži bolesnik – to je znak da će svakako ozdraviti i obitelj nije žalila truda ni novca da što brže osigura šarana ili soma. Ljudi davnih vremena vjerovali su, kako izgleda, da su ribe – duše predaka, koje se vraćaju spasiti stanovništvo u doba gladi, otkuda potječe čitav popis zabrana i ritualnih ponašanja koje slijede i današnji ribolovci: na pecanje idu ranom zorom, prije svitanja, tijekom cijelog dana šute (jer i riba šuti), a najviše vole pri polasku ne sresti nikog i ne progovorti ni riječ ni s kim, a sve ovo da ne bi uvrijedili ćudljiva ženska božanstva koja upravljaju srećom u ovom poslu.
Trudnice, suprotno suvremenom gledištu, nisu smjele jesti ribu, jer se smatralo da će dijete imati ljuske po tijelu i da dugo neće progovoriti. Djeca također nisu dobivala ovu hranu, iz straha da se ne uguše kostima.
Od davnina je smatrana kao zdrava hrana, pogodna za različite načine pripremanja. Od riječne svih vrsta prave se ukusni fiš paprikaši, ljuti i manje ljuti, u kotliću ili velikom loncu, spas za hladne dane. Peče se, prži u dubokom ulju, u tavi, u vatrostalnoj posudi, limu, poha se, melje u ćufte, obogaćuje raznim vrstama povrća, prije svega krumpirom i lukom, a svako od ovih jela zadovoljava kriterije dijetalne prehrane, zdravlja i zadovoljstva ukusnim obrokom. Ima samo jednu “manu”: kao laka hrana, ne pruža produžen osjećaj sitosti, pa je čovjek ubrzo ponovo gladan, zato su nekadašnji poljoprivrednici govorili “riba je voda”.
