Procjenjuje se da prosječna osoba laže 30 puta dnevno. Većini to dolazi lako i prirodno. Ali ako želite spriječiti da vas iskorištavaju, možete naučiti otkrivati laži.
Postoje tri pravila za hvatanje lažljivca – natjerajte ih da govore – slušajte njihove osjećaje – ‘zaokupite’ ih.
Lagali ste u nekom trenutku prošlog tjedna. Možda čak i danas, ali kakva je laž to bila – je li to bila jedna od onih malih laži, poput ‘Oh, dobro sam’, kada ste zapravo neispavani, patite od pulsirajuće glavobolje i njišete se u uzburkanom moru tjeskobe, je li to bijela laž koja spašava vezu, poput ‘Ti si jedina osoba koju smatram privlačnom’ ili je to nešto puno veće – zločin, nevjera, izdaja ili gadna tajna…
Laganje nije jednostavno. Lažite previše i nitko vam neće vjerovati. Lažite premalo i ismijavat će vas i možda vas čak izbjegavati, etiketirajući vas kao društveno neprikladne.
Zadana pozicija svima je vjerovati onome što drugi kažu. Nekako uvijek pretpostavljate da drugi govore istinu. Dakle, laganje se mora koristiti pažljivo i štedljivo.
Ako je život računalna igra, onda je laž šifra za varanje
Lažete kako biste napredovali u životu i stekli prednost nad drugima. Na primjer, laganje o nevjeri održava obitelj na okupu i izbjegava taj neuredan, skup razvod. ‘Preuveličavanje’ vaših kvalifikacija donosi vam mnogo bolje plaćeni posao.
Reći da ste pročitali Rat i mir, a gledali ste samo TV adaptaciju, zvučite inteligentno, obrazovano i odlučno. Uz takve prednosti, nije čudo da laganje dolazi lako i prirodno. Djeca od dvije godine će lagati, a do osme godine 80 posto djece će lagati ako se mogu izvući s time.
Jedna studija pokazuje da većina laže barem jednom u desetominutnom razgovoru. To znači da većina dnevno izbaci oko 30 laži.
Ako je laganje način na koji dolazite do vrha i iskorištavate jedni druge, isplati se znati uočiti lažljivca.
3 pravila za hvatanje lažova
Prije nekoliko godina izašao je istraživački rad koji je ispitivao različite tehnike korištene u ‘ispitivanju zatvorenika visoke vrijednosti’ – u osnovi, kako ispitati negativce kakve možete vidjeti u filmu. Na temelju ovog istraživanja mogu se sažeti tri pravila za hvatanje lažljivca.
1. Neka pričaju
Izvan odvjetničkih i policijskih soba za ispitivanje većina će odgovoriti na vaša pitanja. Rijetko ćete prijateljima ili obitelji odgovoriti s ‘bez komentara’. Dok istinoljubivi imaju tendenciju govoriti i otkrivati više, lažljivci su često neodlučni ili nesposobni to učiniti jer ne mogu se osloniti na stvarna sjećanja, nedostaje im mašte da izmisle detaljnu, uvjerljivu priču ili se boje da će se odati.
Ono što je studija otkrila jest da dopuštanje nekome da govori otkriva prevaranta da puno bolje od ‘metode optuživanja’ – u stilu ‘Znam da si ti to učinio!’. Dakle, ako želite uočiti lažljivca, budite dobar slušatelj. Postavljajte pitanja. Neka pričaju. Ali, ako stvarno želite uočiti jednog, morate postavljati nepredviđena pitanja.
Lažljivac, posebno iskusan, ima spreman scenarij. Imaju gotovu pređu i oni će je presti. Kako biste to spriječili, trebali biste pitati o manje relevantnim aspektima situacije. Ako su bili u restoranu, koje su boje bile stolice, ako su bili kod prijatelja, u kojoj su spavaćoj sobi spavali, kako je to izgledalo…
2. Slušajte njihove osjećaje, ili nedostatak istih
U literaturi o ispitivanju postoji ideja koja se zove ‘praćenje stvarnosti’. To se odnosi na proces kojim pojedinac pripisuje sjećanje stvarnom iskustvu ili mašti. U biti, traži da razmotrite kako pohranjujete sjećanja u usporedbi s načinom na koji pohranjujete fikcije.
Jedan ključni uvid je da kada se prisjećate pravog sjećanja, pozivate se na senzorne detalje – kako su stvari izgledale, mirisale, itd. – kao i na to kako ste se osjećali u vezi s određenim događajem.
S druge strane, kada razglabate izmišljeni narativ, često koristite ‘kognitivne operacije’, koje su mnogo logičnije i stvarnije. Na primjer, pretpostavite da govorite o pješačenju kući iz kina. Ako je to pravo sjećanje, ono će se vjerojatno usredotočiti na zvuk autobusa koji prska po lokvi ili na vašu mrzovoljnost što ste mokri.
Ako je riječ o neistini, vaša će priča vjerojatnije biti u obliku ‘… padala je kiša, pa sam sigurno imao kišobran…’ Oni koji govore istinu imaju tendenciju uključivanja osjetilnih opisa – lažljivci ne.
3. Zaposlite ih
‘Model kognitivnog opterećenja’ smatra da je laganje višestruko opterećujuće i zbog toga teško. Lažljivci moraju planirati ono što govore, ne zaboraviti odigrati ulogu i potisnuti istinu. Ideja je da ako želite uočiti lažljivca, trebate otežati njegovo laganje.
Da biste to učinili, dajte im druge zadatke dok pričaju svoju priču. Ako im je mozak previše zauzet radeći druge stvari, neće imati dovoljno mentalnih resursa za laganje – ili, barem, za uvjerljivo laganje.
Stoga, ako sumnjate da vas partner vara, postavljajte mu pitanja dok vozi. Ako mislite da netko izmišlja alibi, natjerajte ga da prepriča priču unatrag – što je puno teže, kognitivno.
Istina je da su mnogi dobri u laganju, a posljedica toga je i da su dobri u prepoznavanju da netko laže. Postoji mala vojska mikro gestikulacija, pauza, izraza i tako dalje na koje smo svi navikli, a ova tri pravila mogu poboljšati sposobnost otkrivanja laži, donosi Bigthink. prenosi 24sata
