Veterinar Ben otkrio je na TikToku koje vrste mačaka osobno nikada ne bi držao kao ljubimce, te čak, kako kaže, ne podržava ni njihov uzgoj. Prva je, objašnjava on, bengalska mačka egzotičnog izgleda i prekrasnog krzna. “To su prelijepe mačke i shvaćam zašto ih ljudi vole”, rekao je, no ono čega mnogi nisu svjesni jest da je riječ o hibridu divlje i domaće mačke.
Podrijetlo uzgoja hibrida divljih mačaka potječe iz SAD-a, gdje je genetičarka Jean Mill 1963. provela prvo križanje kućne mačke s leopardom Prionailurus bengalensis iz južne Azije. Njezin cilj je bio stvoriti pitomu mačku koja će oduševljavati svojim egzotičnim izgledom divlje mačke, a danas je najpoznatiji primjer hibrida upravo bengalska mačka koja je nastala križanjem pitome crne mačke i divljeg azijskog leoparda.
Rezultat križanja je mačka koja oduševljava dugačkom tjelesnom građom i iznimnom bojom krzna, a koja, ovisno o genetskoj blizini svog divljeg rođaka, treba iskusnog vlasnika. “Dakle, one su još uvijek prilično divljeg ponašanja i temperamenta, a kod veterinara imaju reputaciju agresivnih životinja”, rekao je Ben. “Obično je razlog strah, no mogu biti i stvarno opasne.”
poster
Druga mačka koju ne bi držao doma, je, kaže Ben, Sfinks mačka. “Nemam ništa protiv njih i jako su lijepe, samo bih osobno radije mazio ‘mekanu’ mačku s krznom”, objasnio je kratko.
Treća je vrsta, kaže, škotska divlja mačka, a razlog su brojni zdravstveni problemi s kojima se životinje i vlasnici suočavaju. Inače, Škotska divlja mačka je među najrjeđim sisavcima u Velikoj Britaniji i smatra se da bi vrsta uskoro mogla potpuno nestati pa je i zakonom zaštićena.
“Ova mačka ima posebne podignute šiljaste uši koje su takve zapravo zbog poremećaja hrskavice”, rekao je, a ista se defektna hrskavica nalazi i u većini njihovih zglobova,te zbog nje obično razviju bolni artritis još u mladoj dobi. “Za mene je to jednostavno okrutno i nikada ne bih mogao podržati njihov uzgoj”, zaključio je. prneosi 24sata
Iz sličnih razloga, Ben kaže da nikada ne bi doma držao perzijsku mačku.
“Ljudi ne shvaćaju da ove mačke zbog svojih spljoštenih noseva često dišu podjednako teško kao i svi psi s ravnim njuškama. Nosnice su im premale, sve kosti u nosnim prolazima su zbijene jedna uz drugu i često imaju predugačko meko nepce u stražnjem dijelu grla”, objasnio je veterinar.
Uz to, kaže, suzni kanali perzijskih mačaka obično ne rade kako treba pa im se izlučevine iz oka skupljaju oko očiju, a zbog oblika glave sklone su i drugim problemima s očima, kao što su npr. čirevi na rožnici. “Bolesti srca, policistična bolest bubrega i bolesti zuba još su neki česti problemi s kojima se suočavaju perzijske mačke”, zaključio je, a prenosi The Sun.
