Ljudi inače kišu kada ih iziritira neki vanjski faktor, alergija na pelud, hranu ili nešto treće.
Ali postoje ljudi kod kojih se javlja “seksualno inducirano kihanje”, stanje koje karakterizira kihanje, ponekad nekontrolirano dok razmišljate o seksualnoj aktivnosti ili se upuštate u nju. Još jedno povezano stanje pokazuje da ljudi imaju začepljen nos kada su uzbuđeni ili aktivno sudjeluju u seksu.
Neobičan razlog kihanja
Ovakva stanja su zapažena i o njima se nagađalo jako dugo, iako nisu sustavno proučavana sve do nedavno. U radu iz 1898. jedan liječnik primjećuje da su zabilježeni slučajevi iz 16. stoljeća kada je muškarac kihao kad bi vidio lijepu djevojku, drugi slučajevi se odnose na kihanje tijekom koitusa, dok su ostali pacijenti imali krvarenje iz nosa tijekom seksa ili masturbacije.
Kako tvrde britanski stručnjaci, kihanje kao odgovor na vrhunac ili seksualnu želju bi moglo biti češća pojava nego što smo očekivali. Istraživanje obavljeno u časopisu “Journal of the Royal Society of Medicine” opisuje slučaj muškarca srednjih godina koji je imao nekontrolirane napade kihanja čim bi pomislio na intimni odnos. Ovaj fenomen kod njega je, kažu, bio prisutan tijekom dužeg niza godina. Kad god bi pomislio na vođenje ljubavi, odmah bi, bez bilo kakvih rinoloških simptoma prije istog počeo kihati. Zapisano je da nije imao psihičkih simptoma.
Muškarci s velikim nosevima
“Refleks se može pojaviti prije erotskih misli, tijekom ili nakon završetka čina”, rekli su znanstvenici. U radu iz 1898. postoji nekoliko poveznica između nosa i genitalija.
Zanimljivo, studija slučaja spominje veličinu nosa koja je povezana s veličinom penisa, odnosno hipoteza “veliki nos, veliki penis”. Na primjer, nos, koji je bio velik i čvrst, smatran je pokazateljem penisa prihvatljivog za žene.
Istraživači također pišu o slučaju žene koja je očekivala veliki penis na osnovu veličine nosa svog ljubavnika, ali čije su se nade izjalovile pa je navodno uzviknula: “Oh, nos! Kako si me prevario!”. Stotinu godina kasnije, znanost nije mnogo napredovala po pitanju istraživanja kihanja zbog seksa, osim što su liječnici povremeno primjećivali da pacijent kihne kad god svrši.
Povezanost sluznice nosa i genitalija
2008. godine je tim liječnika objavio radove u časopisu Kraljevskog medicinskog društva koji je sustavnije proučio taj fenomen. Doktori su pretraživali internetske sobe za čavrljanje pomoću Googlea, u pokušaju da vide koliko je problem raširen. Otkrili su da je 17 ljudi prijavilo kihanje nakon razmišljanja o seksu, dok su ostalih troje prijavili kihanje nakon orgazma.
“U izvješćima se čini da se kihanje javlja neposredno nakon seksualnih misli ili vrlo brzo nakon orgazma”, napisao je tim. “Također se čini da se ta dva fenomena ne pojavljuju kod iste osobe, tj. da su to dva različita entiteta: kihanje sa seksualnim mislima ili kihanje s orgazmom”, napisali su istraživači.
Liječnici su pisali o brojnim mogućim mehanizmima kako seks uzrokuje kihanje ili samo razmišljanje o seksu. Postoji mogućnost da dušikov oksid, koji se oslobađa kako bi uzrokovao oticanje genitalija, uđe u krvotok i uzrokuje nadutost i iritaciju nosne sluznice. Međutim, oni odbacuju ovo i druga objašnjenja jer se čini da je refleks kihanja direktniji od ovoga.
Istraživači su na kraju fenomen pripisali pogrešnom pokretanju signala u autonomnom živčanom sustavu, iako priznaju da ga je teško objasniti s obzirom na nedostatak eksperimentalnih podataka i prirodu stanja koju su sami prijavili. “Svakako se čini čudnim, ali mislim da ovaj refleks pokazuje evolucijske relikte u povezivanju dijela živčanog sustava koji se naziva autonomni živčani sustav”, rekao je liječnik Bhutta, specijalist za medicinu uha, nosa i grla u oksfordskoj bolnici John Radcliffe.
“Ovaj dio je izvan naše kontrole, otkucaji srca i količine svjetlosti koju propuštaju naše zjenice. Ponekad se signali u ovom sustavu ukrste i mislim da bi to mogao biti razlog zašto neki ljudi kišu kad pomisle na seks”, poručili su. Tim vjeruje da vjerojatno postoji genetski uzrok za ovo stanje, zbog kojeg je seks sluzaviji od kihanja nego što bi trebao biti, piše Iflscience.
