Iako na neke od njih definitivno ne možemo da utičemo, postoje i obrasci ponašanja koje možemo da promenimo i tako privučemo novac i blagostanje.
Biznis konsultantkinja Natalija Grejs napisala je knjigu „Zakoni genetskog siromaštva“, u kojoj pokušava da objasni kako su ljudi programirali sebe na male prihode.
Natalija tvrdi da je siromaštvo prouzrokovano mnogobrojnim faktorima. Iako na neke od njih definitivno ne možemo da utičemo, postoje i obrasci ponašanja koje možemo da promijenimo i tako privučemo novac i blagostanje. Natalija tvrdi da je siromaštvo uzrok sljedećeg.
Mislite da niste dostojni da budete dovoljno bogati
Da bi demonstrirala koliko način razmišljanja može da utiče na naše finansije, Natalija je u svojoj knjizi prepričala dirljivu priču iz svog djetinjstva. Ona je rekla da je dok je bila klinka često posjećivala sa društvom drugaricu iz odjeljenja, navodeći da je najveći izvor zabave iz tog perioda bilo skakanje po kauču iz koga su ispadali federi, a dizao se i oblak prašine.
“Dvadeset godina kasnije, ponovo sam posjetila svoju drugaricu iz detinjstva i, na svoj užas, u njenoj kući zatekla sam isti taj kauč. Koliko sam mogla da primijetim, bio je u približno istom stanju kao kada smo prije dvije decenije skakale po njemu, ali ja sam ostala zatečena cjelokupnim stanjem svih komada namještaja u kući. Sve je bilo dotrajalo, prašnjavo i pokvareno. U glavi sam brzo preračunala koliko bi koštalo da se kupi novi kauč, zamjene stare stolice i polomljeno veliko ogledalo, u čije je pukotine stavila foliju. Dok smo razgovarale, u glavi sam stavljala nove tapete na njene zidove. Željela sam da pobacam sve kartonske kutije koje su virile ispod njenog kreveta, zajedno sa polomljenom saksijom koju je privezala parom najlonskih čarapa”, opisala je Natalija u svojoj knjizi.
„Ali, šta ako su u izuzetno teškom finansijskom položaju“ – zapitala sam se nedugo potom. Ali, moj mozak se i dalje nije predavao i prisjetila sam se kako sam i sama nedavno kupila jeftine tapete koje izgledaju sjajno. Gdje god da sam pogledala, vidjela sam samo pukotine, prljavštinu i đubre. Natlija je zaključila da je neurednost prije svega stanje uma, a da se takvo stanje prirodno održava i na naše finansije.
“Kako su prljavština i siromaštvo komšije, to znači i da je siromaštvo poseban način razmišljanja. Siromaštvo se ogleda i u neopranim rukama”, pojasnila je spisateljica.
Sebični ste i škrti
Natalija se prisjetila i da je u školi imala divnu profesorku književnosti. Bila je nevjerovatno inteligentna i intuitivna. Jednog dana, rekla je rečenicu koja joj se do danas urezala u sjećanje. Neko od učenika pitao je šta je tvrdičluk, a ona je rekla: „Tvrdičluk je ono kada piješ iz stare, okrnjene šolje dok novu čuvaš u kredencu.“ Da li primijećujete ovu pojavu u većini domaćinstava? Kao što se višak novca odvaja za crne dane, tako se i dobar escajg čuva za posebne prilike. Međutim, te posebne prilike su tako rijetke, a crni dani su sve češći. Ako sve dobro što imate čuvate za budućnost, ona nikada neće doći. Ako sve svoje nade ulažemo u budućnost, sadašnjost će nam biti tragična.
Živite u prošlosti
“Poznajem ženu koja je dvadeset godina manijakalno štedjela novac kako bi mogla da ga pridoda novcu od prodaje garsonjere, i napokon sebi kupi kuću sa baštom. Sama je odgajila dvije kćerke. Stalno su bile polugladne, a sve tri uglavnom su živjele na supama. Jednom mi se starija kćerka poverila i rekla mi da se stidi toga što ima samo par komada odjeće, a svaki komad je vidljivo krpljen. Iako je ona rasla, iste pantalone su, „magično“, rasle sa njom, tako što joj je majka samo došivala nove materijale na njih.”
Natalija je potom opisala i šta se dalje događalo. Nakon dvije decenije odricanja, majka je napokon kupila kuću o kojoj je sanjala, ali djevojke uopšte nisu bile zainteresovane za baštu. Pored toga, nisu se ni ponašale kao većina djevojaka jer su dobile „kompleks Pepeljuge“. Drugim riječima, plašile su se da troše novac pa i danas, kada imaju posao i izvor prihoda, i dalje idu u iznošenoj odjeći, jedu iz polupanih tanjira, a namještaj ne kupuju već uzimaju ono što su drugi bacili. To siromaštvo ostalo im je zacrtano u podsvijesti i tako se ponašaju i sada kada mogu sebi da priušte malo uživanja. Verujem da i vi imate ovakve primere u svojoj okolini,a ako do sada niste obratili pažnju na njih, sada ćete ih definitivno uočiti.
Ne prihvatate mogućnost promjene
Djeca koja odrastaju u siromašnoj sredini podsvesno sebe programiraju na siromašan način života i u budućnosti. Čehov je davno primijetio da pohabani zidovi i prljavi hodnici imaju poguban uticaj na moć učenika da uče u takvom okruženju, piše Krstarica.
