– Slobodno je, nismo još pronašli djelatnicu. Jeste li u radnom odnosu?, brzo mi odgovara prodavačica protupitanjem. Kad je saznala da nisam u radnom odnosu, osmjehnula se i zaključila – super, znači možete odmah početi.
U radijusu od 250 metra odnosno manje od tri minute hoda, uz malo sreće sa zelenim svjetlom na semaforu i pješačkim prijelazom, pronašla sam čak šest trgovina koje zapošljavaju prodavače i prodavačice. Djelatnike traže Nama, Žabac, Dubravica, Tvornica zdrave hrane, Borovo i Mana, smješteni na par metara udaljenosti na Kvaternikovom trgu, o čemu svjedoče ogromni plakati na vratima trgovina.
Kad sam potragu proširila na okolicu Trga bana Josipa Jelačića i dio Trešnjevke, došla sam do zaključka da barem 28 poslovnica u centru grada traži zaposlenike. Nakon što su nam se javili čitatelji koji su se pokušali zaposliti u nekim od poslovnica, odlučila sam i sama obići trgovine tražeći posao kako bih ispitala uvjete rada u trgovinama koje su na vratima imale obavijesti o zapošljavanju.
Bilo da želite prodavati odjeću, obuću, pekarske proizvode, cigarete, opremu za kućanstvo, kavu ili pak kladioničke listiće, posao se može naći u roku jednog dana, no uvjeti se ipak bitno razlikuju ovisno o prodavaonici. Iskustvo – nepotrebno, školovanje – uglavnom nebitno, iako je na nekim mjestima uvjet završena srednja škola bilo kojeg usmjerenja, početak rada – sutra. Neki već s vrata otkrivaju koja je plaća, dok drugi čuvaju tu informaciju za neki službeniji razgovor.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ovo je godina u kojoj smo dosegli najniži broj nezaposlenih u posljednjih četrdesetak godina, možda je to razlog što nema tko raditi u trgovinama glavnog grada. Ipak, vjerojatnije je da za minimalac, koji nudi većina trgovina, nije moguće iznajmiti niti najjeftiniji stan u blizini radnog mjesta u centru grada.
Ako ipak pronađete smještaj koji je dovoljno blizu mjesta rada, to ne znači baš mnogo jer postoji mogućnost da vas prebace u drugu poslovnicu udaljenu nekoliko kilometara dalje.
– Kad se osoba zaposli, na mjesto rada se upisuje Zagreb i ono nije povezano s prodavaonicom. Moguće je da se poklopi da vas stave u prodavaonicu koju želite ako im nedostaje ljudi, no nitko ne garantira kad se zaposlite ovdje da ćete ostati na istom mjestu do kraja ugovora, objasnila mi je jedna voditeljica trgovine.
Sličnu praksu potvrdili su i u drugim franšiznim trgovinama, u nekima je čak moguće da unutar jednog tjedna promijenite tri poslovnice. U principu odaberete dio grada koji vam odgovara, pa cirkulirate njime, no može se dogoditi da nedostaje radnika negdje drugdje, a vi ste onda prvi na listi da potegnete na drugi kraj grada odraditi smjenu.
U slučaju da vam takvi uvjeti rada odgovaraju, za rad i redovite izlete gradom nudi se minimalac bez plaćenog prijevoza. Neto plaća koju će prodavačica dobiti na kraju mjeseca u poznatoj trgovini obućom iznosi 560 eura, a ako se ne misli švercati u javnom prijevozu dok putuje između trgovina, bilo bi dobro da kupi mjesečni pokaz na koji će odvojiti gotovo desetinu ionako nevelike plaće.
Konkretno u ovoj trgovini, zaposlenica neće dobiti ni naknadu za hranu. Radit će šest dana svakog tjedna pa ako poželi naručiti gablec, koji će u centru teško pronaći po cijeni nižoj od sedam eura, njena će se plaća srozati ispod 400 eura. Srećom, nije svuda tako crna situacija.
Doslovno 40 metara dalje u trgovini odjećom, u kojoj je opis posla poprilično sličan, prodavačice dobiju isti ovaj minimalac, 66 eura kojima mogu pokriti dio troškova prehrane i mjesečni pokaz ovisno o tome otkud putuju. Nakon odrađenog prvog mjeseca, ako nisu koristile bolovanje, dobiju dodatnih 80 eura, a ako trgovina ostvari plan prodaje, dobivaju se i dodatne stimulacije koje variraju od mjeseca do mjeseca.
Dok objašnjava uvjete rada, voditeljica trgovine trudi se opravdati razloge za mijenjanje radnog mjesta iz dana u dan. Za razliku od prijašnje voditeljice, pomalo sramežljivo kaže da je sad škakljiv period zbog godišnjih odmora kao i da je velik broj zaposlenica na rodiljnom dopustu jer su većinski ženska firma. Također, jedna je od rijetkih koja je upitala o prijašnjem radnom iskustvu.
– Moj iskreni savjet je da odradite jedan mjesec, vidite koju ćete plaću dobiti i onda donesete odluku. Ako vam se svidi, ostanite raditi, a ako vam ne bude odgovarao posao, tražite dalje, rekla mi je zaposlenica zagrebačke Name.
Jedna od čitateljica koja nam se javila konkurirala je za posao prodavačice u toj robnoj kući. Otkrila nam je da se ugovori potpisuju na određeno vrijeme od tri mjeseca jer je firma u stečaju. Upravo zbog stečaja, prema Zakonu o radu, novi zaposlenici ne mogu dobiti ugovore za stalno neovisno o tome koliko radili u firmi. Čitateljica nije dugo očajavala već je otišla koji metar dalje pitati što se nudi.
