U pitanju su riječi koje su preuzete iz turskog jezika i one su karakteristične za jezike naroda koje su bile pod Osmanskim carstvom.
Među njima su bosanski, grčki, bugarski, makedonski, armenski i naravno srpski jezik.
Međutim, postoji jedna jedina srpska riječ koje je ostala u turskom jeziku.
Zanat, top, torba, sanduk, rakija, pita, pare, papuče, pamuk, majmun, džin, džem, džep, ćup, bašta, budala, burek… samo su neke od riječi koje su stigle iz turskog.
Premda, nisu samo “Srbi” pozajmljivali riječi…
Turci su usvojili i počeli da koriste neke slovenske riječi usljed viševjekovnog miješanja naroda. Neki stručnjaci smatraju da takvih riječi u turskom ima čak 1.000, ali većina njih se koristi rijetko ili se ne koristi uopšte.
Ono što je interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka se može naći tek nekolicina riječi slovenskog porekla, kao što su kralj/kraljica, četa, višnja…
Ipak, samo za jednu riječ se može sa sigurnošću reći da je srpska, a to je – Božić.
Turci je izgovaraju kao “Bodžuk”, a pored nje koriste i reč Noel, mada se u tom slučaju misli na Božić koji se obilježava 25. decembra.
Kada kažu “Bodžuk” misle na praznik rođenja Isusa Hrista, koji se obilježava 7. januara, piše Espreso.
