Mihaela DePrins, danas svjetski poznata balerina, proslavila se zahvaljujući podršci dvaju osoba – roditelja koji su je usvojili. Rođena je 1995. godine u Siera Leoneu, roditelji su je nazvali Mabinti, a pojavljivala se u spotovima svjetskih zvezda poput Bijonse i Madone. Ipak, njen život nije bio sjajan. Nakon što su joj roditelji umrli, Mihaelu je ujak poslao u sirotište. Tamo je postala samo broj – najmanje omiljen.
“Imenovali su nas od 1 do 27. Broj 1 bilo je najdraže dijete u sirotištu, a 27 najmanje omiljeno. Ja sam bila posljednja, broj 27, jer sam imala vitiligo, rijetko oboljenje kože. Zbog svoje različitosti u sirotištu zvali su me ‘đavolje dijete'”, rekla je Mihaela koja je patila od oboljenja kože koje se manifestuje depigmentovanim poljima, odnosno svetlim flekama na koži. Najbolja prijateljica, broj 26, pružala joj je veliku podršku. Obe su obožavale da pjevaju i glume, a stalno su maštale o tome kakav bi im život bio da su usvojene.
Taj trenutak se dogodio. Pojavila se Elejn DePrins iz Nju Džerzija, žena koja je sanjala o usvajanju djeteta iz Afrike. Planirala je da usvoji Mihaelinu prijateljicu iz sirotišta, ali je tom prilikom došlo do greške u papirologiji. Razlog je bio to što se Mihaelina prijateljica takođe zvala Mabinti. Nosila je isto ime koje je Mihaela dobila od roditelja. Greška tokom procedure usvajanja potpuno je promijenila Mihaelinu sudbinu.
“Nazvali su me iz agencije za usvajanje i pitali koju Mabinti usvajam jer ih imaju dvije”, otkrila je Elen DePrins jednom prilikom za medije. To je bio trenutak kada je saznala da je Mihaela odbijena od strane 12 porodica zbog kožne bolesti. Veoma upućena u oboljenje koje se zove vitiligo, odlučila je da iste sekunde usvoji obe djevojčice. Mihaela je zahvaljujući roditeljima herojima, uspjela da ostvari snove.
Dok je bila u sirotištu, jedna slika ju je posebno fascinirala. Riječ je o balerini koju je pronašla u novinama, što je u Mihaeli probudilo želju da jednog dana postane profesionalna plesačica. Kada je stigla u novi dom, pokazala je fotografiju svojoj mami i rekla da sanja da ima špic cipele, baš kao prava balerina. Elejn joj je obećala da će jednog dana plesati.
Mihaela je počela da živi u SAD-u, ali dugo nije mogla da pobedi strah od odbijanja. Spavala je sa upaljenim svjetlom, ali uz podršku roditelja koji su je usvojili, nastavila je da slijedi san. Prvi uspjesi počeli su da se nižu, a Mihaela nije krila brigu oko toga kako će publika reagovati na njene fleke po koži. Prije nastupa, uvijek je pitala majku da li sa mjesta na kom sjedi u publici, vidi mrlje na koži dok je ona na bini. Kada joj je majka prvi put odgovorila da se vitiligo ne vidi, Mihaela je ponosno rekla: “Odlično, sada mogu da budem profesionalna balerina”.
