U nastavku pogledajte tajne iza različitih boja očiju.
Smeđe oči su postojale prije svih ostalih
Koliko god čudno zvučalo, svi ljudi su u jednom trenutku u historiji imali samo smeđe oči. Onda se jednog dana dogodila genetska mutacija u genu koji određuje boju očiju. Ova mutacija je smanjila proizvodnju melanina do tačke gdje nije bilo dovoljno da se oboje oči u smeđe — i tako su plave oči prve postojale.
Danas je braon još najrasprostranjenija boja očiju na svijetu. Zahvaljujući višem nivou melanina, smeđe oči su otpornije na neke vrste očnih bolesti. Svjetlosmeđe oči su najčešće u Amerikama, Zapadnoj Aziji i Evropi, dok se tamnosmeđe oči najčešće nalaze u Africi, Jugoistočnoj Aziji i Istočnoj Aziji.
Svi plavooki ljudi imaju zajedničkog pretka
Jedna jedina mutacija gena koji proizvode melanin dala nam je bezbroj varijacija plavih, zelenih, sivih i očiju boje lješnika. Štaviše, ova genetska mutacija je povezana sa jednim zajedničkim pretkom. Naučnici vjeruju da je ovaj predak bio Evropljanin iz regiona Crnog mora koji je vjerovatno živio između 6.000 i 10.000 godina.
Procenat plavookih ljudi u Evropi danas se kreće između 20% i 40% dok samo 8 do 10 % ljudi širom svijeta ima plave oči. Plave oči su najčešće u sjevernoj Evropi. Relativno visok procenat (27%) plavookih ljudi u Americi je delimično zahvaljujući Amerikancima istočnoevropskog, irskog i britanskog porijekla.
Evolucija boje očiju odgovara migracijama naših predaka
Naučnici teoretišu da evolucija boje očiju odgovara migracijama naših predaka iz toplije u hladniju klimu. Danas se među Evropljanima može naći najšira raznolikost boja očiju, od svjetloplave do tamnosmeđe. Razlog zašto su tamne oči češće u toplijim klimama, kao što su Azija i Afrika, je melanin, koji štiti oči od sunca i UV oštećenja.
Manje od 1% ljudi ima sive oči
Do nedavno se vjerovalo da je jedan gen zaslužan za boju naših očiju. Ali, kako se ispostavilo , postoji oko 16 gena u igri pri određivanju boje očiju, što može da proizvede neke rijetke i jedinstvene nijanse, poput sive. Iako sive oči mogu izgledati „plave“ na prvi pogled, za razliku od čisto plavih očiju, one obično imaju mrlje braon i zlatne.
Manje od 1% svjetske populacije ima sive oči, što ih čini jednom od najrjeđe rasprostranjenih boja očiju. Nijanse sivih očiju mogu da variraju od zelenkaste do zadimljeno plave do lješnik-braon, što često zavisi od okruženja, posebno od osvjetljenja. Najčešći su u sjevernoj i istočnoj Evropi.
Ljudi svijetlih očiju imaju bolju toleranciju na bol
Prema studiji koja je anketirala 58 trudnica, dame sa svijetlim očima imaju veću toleranciju na bol od onih sa smeđim ili lješnik očima. Plavooke i zelenooke žene su iskusile manje neprijatnosti tokom porođaja. Još jedno zanimljivo otkriće se odnosilo na postporođajnu depresiju. Zahvaljujući tome što imaju manje melanina, manje je vjerovatno da će se žene svijetlih očiju osjećati anksiozno i depresivno nego tamnooke žene.
Zelena se najčešće nalazi u sjevernoj i srednjoj Evropi
Sa samo 2% svjetske populacije ima zelene oči, ova boja je najrjeđe među prirodnim bojama očiju. Iako se zelene oči mogu prirodno pojaviti kod svih rasa, oko 16% ljudi sa zelenim očima su germanskog i keltskog porijekla. Da budemo precizniji, zapanjujućih 86% ljudi iz Irske i Škotske ima zelene oči.
Boja očiju ćilibara je među najunikatnijim bojama
Često nazvane „zlatne oči“, ćilibarske oči pripadaju porodici „smeđih“ očiju, ali imaju nekoliko jedinstvenih karakteristika. Ono što ih izdvaja od grupe lješnika i smeđih očiju je činjenica da ne sadrže smeđe, narandžaste ili zelene nijanse. Za razliku od očiju boje lješnika za koje se može činiti da imaju naznake različitih boja, nijansa ćilibarnih očiju je uvijek čisto zlatna. Ljudi sa ćilibarskim očima često imaju špansko, južnoameričko, južnoafričko ili azijsko porijeklo.
Oči boje lješnika se često miješaju sa smeđim
U zavisnosti od osvjetljenja, oči boje lješnika mogu da izgledaju svijetlo smeđe. Međutim, oni sadrže više različitih nijansi od smeđih očiju. U očima boje lješnika obično možemo vidjeti mješavinu smeđe, zelene i ćilibara koja se može pojaviti kao male tačke ili prstenovi unutar šarenice. Ljudi sa očima boje lješnika imaju umjerenu količinu melanina da bi objasnili ove zelene i smeđe nijanse. Oko 5% ljudi ima ovu boju očiju.
Iako se prirodno javlja kod svih rasa, oči boje lješnika su najčešće kod onih bliskoistočnog, brazilskog, španskog ili sjevernoafričkog porijekla. Ovo je relativno rijetka boja očiju, posebno među ljudima afričkog i azijskog porijekla. Većina ljudi rođenih sa ovom bojom očiju vjerovatno ima kavkaske korijene.
Manje od 1% populacije ima oči različite boje
Boja ljudskih očiju može da se pojavi u fascinantnim varijacijama, uključujući neke rijetke slučajeve da ljudi imaju heterohromiju, rijetko stanje koje pogađa manje od 1% populacije. Nastaje kao rezultat neujednačene koncentracije melanina u očima. Ovo može dovesti do toga da oči imaju delimično ili potpuno različite boje. Postoje različiti uzroci za ovo stanje, uključujući genetiku, neke rijetke sindrome ili fizičke povrede oka.
Prave crne oči ne postoje
Iako nekim ljudima oči mogu izgledati crne, one zapravo ne postoje u prirodi. Ljudi čije oči izgledaju crne imaju veoma tamno smeđe oči koje se skoro stapaju sa zjenicom, čineći da izgledaju crne.
Razlog zašto bi posjedovanje crnih očiju bilo prirodno nemoguće je taj što crni objekti imaju tendenciju da apsorbuju više UV svjetlosti od drugih boja. Zbog toga bismo imali velikih poteškoća da se nosimo sa sunčevom svjetlošću da imamo potpuno crne oči. To bi izazvalo probleme sa vidom i pogoršanje zdravlja očiju. prenosi novi
