Soja je jedna od najznačajnijih uljarica, koja pored toga što obogaćuje zemljište azotom, glavna je komponenta u pripremi stočne hrane, a ima značaj i u ljudskoj ishrani te u industriji. Zrno soje sadrži 35-50 posto proteina, 18-24 posto ulja i oko 30 posto ugljenih hidrata.
S obzirom na veliki značaj ove uljarice potrebno je posebnu pažnju posvetiti njenom uzgoju i žetvi, piše Agroklub.
Žetva soje
U našim agroekološkim uslovima, kako pojašnjava Bojana Panić iz Poljoprivredne savjetodavne službe RS, žetva započinje krajem septembra, zavisno od roka sjetve, izbora sorte i vremenskih uslova.
“Žetvu treba započeti kada biljka soje ostane u potpunosti bez lista, tada su mahune tamno mrke boje”, navodi savjetodavac, napomenuvši da ukoliko je usjev bio izložen stresnim uslovima (suša, visoke temperature i obilne padavine u periodu prije žetve) određen broj listova ostaje zelen i ne opadne, a zrna unutar mahune su zrela.
U takvim uslovima nekoliko dana prije žetve (4-14 dana) potrebno je obaviti defolijaciju (desikaciju) registriranim hemijskim preparatima za tu namjenu, koja ima za cilj da ubraza sušenje i opadanje lišća soje.
Kako i kada se prerađuje soja za ishranu stoke, a kada ne?
“Desikaciju je najbolje obaviti u fazi tehnološke zrelosti kada većina listova požuti i počne da opada, a vlaga u zrnu se kreće od 30-40 posto. Nakon žetve slamu soje na kojoj je vršena desikacija potrebno je tarupirati i zaorati ili koristiti kao biomasu za grijanje”, dodaje Panić.
Nemojte raniti, a ni kasniti
Žetva se obavlja kada vlaga u zrnu bude između 13 i 14 posto. Prijevremena i zakašnjela žetva značajno umanjuje prinose.
“Pri zakašnjeloj žetvi i vlažnosti manjoj od 10 posto povećavaju se gubici, jer dolazi do ljuštenja, pucanja mahune i ispadanja zrna. Nepravilno podešeni žitni kombajni također značajno umanjuju prinose”, napominje savjetodavac.
Za uspješnu žetvu soje sa što manjim gubicima treba poštovati sljedeće mjere:
Izbor sorte,
Odrediti pravo vrijeme žetve i vlažnost zrna,
Uskladiti broj obrtaja vitla s brzinom kretanja kombajna,
Smanjiti broj obrtaja bubnja na 500-700 obrtaja/min,
Kosa kombajna treba da je ispravna i oštra,
Kombajn se ne smije kretati velikom brzinom,
Zazori između bubnja i podbubnja moraju biti podešeni u odnosu na vlažnost zrna (ujutro manji zazor, u podne se povećava, a predveče se opet smanjuje),
Otvor i sito moraju biti podešeni prema veličini zrna, a limovi ventilatora maksimalno otvoreni,
Košenje treba da se obavi što niže, jer donje mahune sadrže najkvalitetnije, najkrupnije i najbolje nalivena zrna,
Na parcelama na kojima je usjev soje suhlji kombajn se treba sporije kretati, a žetvu je nabolje obaviti rano ujutro ili u večernjim satima kada je veća i relativna vlažnost vazduha.
