Vegetacijska sezona se završila pa je pravo vrijeme da poljoprivredni proizvođači voća pripreme zemljište za zasnivanje novih zasada.
Prednost se daje jesenjoj sadnji jer sadnica ima povoljne uslove za učvršćivanje, odnosno kontakt s tlom i prvenstveno iz razloga što je u ovom periodu lakše doći do kvalitetnog sadnog materijala i odgovarajućeg sortimenta, nego u proljeće.
“Sadnja se obavlja odmah nakon opadanja lišća, a potrebno je imati minimalno tri sorte koje približno jednako cvjetaju. Stabala posađena u jesen se do proljeća dobro ukorijene i spremno dočekaju vegetacioni period. Najbolje su parcele s blagim nagibom”, navode iz Poljoprivrednog zavoda Unsko-sasnkog kantona te napominju kako je prethodno potrebno uraditi analizu zemljišta radi dobijanja informacija o njegovoj obezbjeđenosti hranivima, odnosno kako bi se odbio uvid u stvarno stanje i na osnovu toga odredile potrebne količine hraniva.
Odvojite slojeve zemljišta
Širina rupe ne treba biti manja od 100 cm, a najbolje je iskopati i veću do 150 cm, a dubina od 60 cm je dovoljna. Kopanje treba izvršiti tako da se slojevi zemljišta odvajaju. Prvi, površinski sloj, se stavlja s jedne strane rupe, a drugi, dublji sloj s druge strane. Sa ova dva sloja se već dostiže dubina od 45 do 50 cm. Iz tog razloga, zemlju trećeg sloja nije potrebno vaditi, dovoljno je da se razrahli vrhom ašova.
Količinu đubriva predviđenu za sadnju u rupe, treba pomiješati sa zemljom površinskog sloja i od nje napraviti humku na dnu rupe. Koliko će se đubriva upotrijebiti zavisi od hemijskih i fizičkih osobina tla. Za orijentaciju mogu poslužiti ove količine: N 60 – 80 gr; P2O2 30 – 50; K2O 70 – 90 gr i 8 – 10 kilograma zgorjelog stajnjaka. Ovu količinu azota, fosfora i kalijaobično sadrže 0,40 do 0,70 kg kombinovanih đubriva, piše agroklub.
Preko ove humke se stavlja tanji sloj zemlje od površinskog sloja u koji nije dodano đubrivo. Jednu ili dvije lopate ovog zemljišta je najlakše uzeti iz neđubrenog međurednog prostora. Tek na njega se može staviti sadnica. Korijen treba lagano zasipati sa rahlom zemljom površinskog sloja, a istovremeno blagim tresenjem omogućiti da se uspostavi dobar kontakt korijena i tla.
Rukom pažljivo rasporedite korijen i ubacite zemlju u prostor između korjenova. Nakon toga se u rupu može dodati i ostatak zemlje. Laganim gaženjem je potrebno učvrstiti sadnicu. Na kraju se izvrši prikraćivanje sadnice na 80 do 100 cm.
Dubina sadnje
Posebnu pažnju treba obratiti na dubinu sadnje. Sadnice moraju biti zasađene duboko do korijenovog vrata, odnosno, onoliko koliko je bila u rasadniku. Zato je dobro prilikom sadnje poslužiti se sadnom daskom. Kao alternativa može poslužiti i letva ili držač ašova ako je prav, koji se postavi preko iskopane rupe. Korijenov vrat sadnice držati čvrsto uz letvu.
Plitka sadnja je nepovoljna za budući razvoj voćke, odnosno utiče na njen spori razvoj u prvim godinama. Može se zapaziti da korijen takvih stabala raste penjući se iz dubljih slojeva prema površini. Upravo zbog takvog povratnog rasta usporeno se razvija kompletan nadzemni sistem voćke koja u prvim godinama rađanja daje manji prinos.
