Izreka kaže da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. Pitanje je ko stoji iza uspješne žene?
Uglavnom ona sama.U ovom svijetu kao da je oduvijek vladao patrijarhat. Egalitarizam kao da nikad nije postojao.
U takvom okrutnom svijetu, opravdano stavljam epitet okrutan, žena se mora suočiti s neravnopravnosti, seksizmom, ukorijenjenim stereotipom, mizoginijom i ostalim negativnim društvenim fenomenima. Neupitno je da svaka žena u životu prolazi barem jednom takvo negativno iskustvo, bilo to privatno ili poslovno. Kako je moguće da jedna žena obogaćena takvim negativnim iskustvom postaje kontradiktorna i zaboravlja na žensku solidarnost i prema drugoj ženi postaje vučica?
Svaka je žena barem jednom u životu spoznala kako ponekad postaje krhka jer se nalazi u patrijarhalnoj strukturi društva. Krhkost ovdje ne definiram kao slabost, već umor u borbi u muškoj konkurenciji. Percipirajući takvu istu krhkost u drugoj ženi svjesna je da je pronašla slabost koju može upotrijebiti kao oružje za svoj opstanak protiv druge žene. Na taj način okrutan svijet izvlači iz žene okrutnost, sve ono što ona nije, ali postaje da opstane. Uzmemo li u obzir činjenicu da se svaka žena vođena takvim stanjem bori, ona postaje prava vučica. Naslijeđe takva pristupa i razmišljanja inherentno je od najranije dobi kada smo izloženi natjecanju u uspjehu u školi pa sve do natjecanja na poslu.
I tu postajemo ljubomorne jer nas uče kao da je to poželjan osjećaj opstanka. I ne uspoređujemo se s muškarcima, jer to su muškarci. Lakše je usporediti se sa ženom jer ona je žena. Ona je morala proći isti put kao i sve žene da dođe do cilja. Uistinu smo poučavane da je žena ženi vuk! Društvena zajednica nije blagonaklona, već uvelike pomaže da se razbije ženska kohezija sredstvima kao što je huškanje žena vs. žena, često zamišljajući dvije žene u ringu koje se čupaju poput kokoši. Takva fantazmagorija zajednice teško može nestati jer kao da se društvo hrani s tim i tu se stvaraju fundamentalne ideje za viceve, pošalice i ostale oblike zabave za masu koji destruktivno utječu na ženu.
Kao djecu su nas i učili da ne radimo drugome ono što ne želimo da nam se dogodi. I tijekom života smo takvu misao negdje izgubili jer život je okrutna borba u kojoj zaboravljamo upotrebljavati tzv. nježna sredstva kao što je nenasilna komunikacija, empatija, svijest o klasnim i ekonomskim nejednakostima… Osjećamo strah, tjeskobu i nesigurnost koji dovode do toga da povremeno zaboravljamo koliko je teško bili žena na margini u svijetu koji je napravljen po modelu za muškarce i svaka žena nepravedno i neopravdano postaje konkurencija,piše Studentski
Pozitivizam do kraja! Svaki dan rastemo kao bića. Osvijestimo se! Žene nisu za marginu. Žene su nevjerojatno sposobne i jake. Možemo lako prestati biti vučice jedna drugoj, već zajedno postati lavice koje su ujedinjene u svijetu gdje je sve kao krojeno za muškarce. I ništa nam ne nedostaje! Svaka je žena harmonija te je posebna i lijepa na svoj način, pametna i izrazito moćna.
Takvim spektrom vrijednosti trebamo naše male djevojčice osvijestiti koliko su kao individue sposobne, moćne i koja je njihova vrijednost. Naučimo ih da se izgrade kao individue, koheziju koriste kao glavno oružje za uspjeh. Ne učimo ih stereotipno jer žena ženi nije vuk!
