Na pitanje šta je zajedničko svim ljudima na svijetu, mudri 89-godišnji starac Lazar Preljić s Golije, pre par godina je rekao:
“To što im je detinjstvo dosadno, žure da odrastu, a potom bi želeli da budu deca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što žive kao da nikad neće umrijeti, a onda umiru kao da nikad nisu živjeli.”
Zatim daje veoma važnu poruku mladim ljudima.
“Da nauče da nikog ne mogu da prisile da ih voli.
Da nije najvrijednije ono što posjeduju nego ko su u svom životu.
Da nauče kako nije dobro da se upoređuju s drugima.
Kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima nego onaj kom najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da shvate kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju da kažu, ni da pokažu.
Da nauče da se novcem može kupiti mnogo, osim sreće.
Da dvije osobe mogu da posmatraju istu stvar, a vide je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli”, kaže deda Lazar, a prenosi Telegraf.
Hoćemo li nakon ovih reči “povući ručnu” i početi da obraćamo pažnju na svijet oko sebe?
