Nakon četiri godine, ti preostali sati se zbrajaju u cijeli dan. U prijestupnoj godini, mjesecu februaru dodajemo ovaj dodatni dan koji potom čini 29. dan februara umjesto uobičajenih 28.
Ideja o godišnjem sustizanju datira još iz starog Rima kada su ljudi imali kalendar sa 355 umjesto 365 dana jer je bio zasnovan na ciklusima i fazama Mjeseca. Tada su primijetili da njihov kalendar nije usklađen sa godišnjim dobima, pa su “dodali” još jedan mjesec, koji su nazvali Mercedonius, svake dvije godine kako bi nadoknadili dane koji nedostaju.
Godine 45. pre nove ere, rimski car Julije Cezar uveo je solarni kalendar, zasnovan na kalendaru koji je razvijen u Egiptu. Svake četiri godine, februar dobija dodatni dan kako bi kalendar bio u skladu sa Zemljinim putovanjem oko Sunca. U čast Cezara, ovaj sistem je još poznat kao Julijanski kalendar.
Ali to nije bilo posljednje podešavanje: kako je vrijeme odmicalo, ljudi su shvatili da put Zemlje nije bio baš 365,25 dana – već je trajao 365,24219 dana, što je oko 11 minuta manje. Dakle, dodavanje cijelog dana svake četiri godine zapravo je bila malo veća korekcija nego što je bilo potrebno.
Godine 1582. papa Grgur XIII potpisao je naredbu koja je napravila malu korekciju. I dalje bi postojala prijestupna godina svake četiri godine, osim u godinama “stoljeća” – godina koje su djeljive sa 100, na primjer 1700 ili 2100 – osim ako i one nisu djeljive sa 400. Možda zvuči kao zagonetka, ali ovo prilagođavanje je učinilo kalendar još preciznijim – i od tada je poznat kao gregorijanski kalendar.
Šta da nismo imali prijestupne godine?
Ako kalendar ne bi napravio tu malu korekciju svake četiri godine, postepeno bi ispao iz usklađenosti s godišnjim dobima. Tokom stoljeća, to bi moglo dovesti do toga da se solsticij i ekvinocij dešavaju u različito vrijeme od očekivanog. Zimsko vrijeme moglo bi se razviti u ono što je u kalendar pokazao kao ljeto, a farmeri bi mogli postati zbunjeni kada treba posaditi svoje sjeme.
Drugi kalendari širom svijeta imaju svoje načine mjerenja vremena. Jevrejski kalendar, koji reguliraju i Mjesec i Sunce, je poput velike slagalice sa ciklusom od 19 godina. S vremena na vrijeme, dodaje prijestupni mjesec kako bi se osiguralo da se posebne proslave dese u pravo vrijeme.
Islamski kalendar je još jedinstveniji. Prati faze Mjeseca i ne dodaje dodatne dane. Budući da lunarna godina traje samo oko 355 dana, ključni datumi u islamskom kalendaru pomiču se 10 do 11 dana ranije svake godine po solarnom kalendaru.
Na primjer, Ramazan, mjesec posta, pada u deveti mjesec islamskog kalendara. 2024. će trajati od 11. marta do 9. aprila; 2025. održaće se od 1. do 29. marta; a 2026. godine slavit će se od 18. februara do 19. marta.
Učenje od planeta
Astronomija je nastala kao način da se shvati naš svakodnevni život, povezujući događaje oko nas sa nebeskim pojavama. Koncept prestupnih godina pokazuje kako su ljudi od ranog doba pronalazili red u uslovima koji su izgledali haotični, piše IFLScience.
Jednostavni, nesofisticirani, ali efikasni alati, nastali iz kreativnih ideja drevnih astronoma i vizionara, pružili su prve uvide u razumijevanje prirode koja nas obavija. Neke drevne metode, kao što su astrometrija i liste astronomskih objekata, opstaju i danas, otkrivajući bezvremensku suštinu naše potrage za razumijevanjem prirode. prneosi n1
