Privlačnost šećera duboko je ukorijenjena u našoj psihologiji i biologiji. Potiče otpuštanje dopamina, koji aktivira centre za zadovoljstvo i nagrađivanje u našem mozgu.
Mozak je programiran
Ova reakcija proizlazi iz naše evolucijske prošlosti u okruženjima u kojima je hrana bila rijetka, što je potaknulo naš mozak da nas nagradi za pronalaženje vrlo ukusne hrane i da je konzumiramo u izobilju.
Ovaj inherentni sistem nagrađivanja još djeluje kod modernih ljudi, a otprilike 75 posto Amerikanaca pokazuje znakove ovisnosti o šećeru.
Važnost poučavanja djece
Iako je konzumacija slatkiša privlačna djeci, ključno je dati prednost poučavanju djece zdravim granicama sa šećerom. Ova promjena je ključna iz dva glavna razloga.
Prvo, ljudima nije potreban šećer u prehrani. Dok prirodno prisutni šećeri u voću i nekom povrću nude dobrobiti, dodati šećeri nemaju hranjivu vrijednost. Djetetske smjernice preporučuju potpuno izbjegavanje šećera za djecu mlađu od dvije godine i umjerenu upotrebu nakon toga.
Drugo, rizici povezani s pretjeranom konzumacijom šećera nadmašuju kratkoročne užitke koje ona pruža. Pretilost u djetinjstvu, kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, rak i kompromitirani imunološki sistem među značajnim su zdravstvenim rizicima. Borbe oko slatke hrane mogu učiniti roditeljstvo većim izazovom.
Moguće strategije
Kako bi zaštitili zdravlje djece, roditelji mogu usvojiti nekoliko strategija:
1. Preispitajte kulturne norme dajući prednost zdravlju nad društvenim očekivanjima u smislu konzumacije slatkiša;
2. Oblikujte vlastite zdrave prehrambene navike koje će djeca oponašati;
3. Ograničite dostupnost slatkiša kod kuće;
4. Izbjegavajte “izdizanje” slatkiša iznad druge hrane, odlučite se prvenstveno za zdravije opcije;
5. Učite djecu samodisciplini tako što ćete ih osnažiti da donose informirane odluke;
6. Potaknite otvorene rasprave o šećeru, njegovim učincima i taktikama medijske manipulacije, odnosno način na koji se slatkiši reklamiraju da budu primamljiviji;
7. Osnažite djecu da prepoznaju marketinške trikove usmjerene na šećer i odupru im se.
Uprkos izazovima, roditelji imaju moć promovirati zdravije navike i zaštititi svoje porodice od negativnih efekata prekomjerne konzumacije šećera.
