Fišer i grupa naučnika podvrgla je 15 osoba koje su partneri nedavno ostavili skeniranju mozga, služeći se funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMR).
Kada im je rečeno da pogledaju sliku bivšeg partnera, aktivirala su se područja mozga zadužena za dobitak i gubitak, za žudnje i regulisanje emocija, kao i moždane regije za romantičnu ljubav i bliskost.
“Poslije raskida, ne prestanete da volite tu osobu, čak se može desiti da je još više zavolite. Aktivira se glavna moždana regija zadužena za ovisnost”, tvrdi Fišer.
Prema njenim riječima, u tom trenutku u odbačenom ljubavniku raste nivo dopamina i neurotransmitera norepinefrina, koji je povezan sa uvećanim nivoom stresa i potrebom da se traži pomoć. Ona to naziva “privlačnost frustracije”.
Smatra se da zbog toga, u veoma emotivnim trenucima, neke ostavljene osobe posežu za dramatičnim gestovima kako bi se ponovo spojile s predmetom njihove želje. prenose Nezavisne
Opsesivne misli
Kod ostavljenih žena i muškaraca aktivan je bio nucleus accumbens, glavni dio mozga povezan sa ovisnošću. Učesnici u studiji Helen Fišer gajili su “opsesivne” misli o onome ko ih je napustio i žudjeli za emocionalnim ujedinjenjem s tim partnerom.
“Anksioznost odvajanja je kao kada štene odvojite od majke i ostavite ga samog u kuhinji, ono trči u krug, laje i cvili. Parovi koji više puta raskidaju i mire se i dalje su, na hemijskom nivou, ovisni jedno o drugom te stoga nisu u stanju da donesu čvrstu odluku sve dok ta ovisnost ne oslabi”, kazala je Fišer.
Baš kao kod hemijskih reakcija u našem mozgu, postoji gomila bihevioralnih razloga za to što ljudi teže ka obnavljanju nekadašnjih propalih veza. Ako se partner viđao s nekim novim poslije raskida, to može da ubrza nestanak starih osjećanja i umanji vjerovatnoću za pomirenjem.
Neki ljudi, opet, bolje usklade količinu strasti poslije raskida i tako uvećaju vjerovatnoću za oproštajem, i tako dalje. Takođe, osjećaj da u vezi nije sve razriješeno može da dovede parnere pred iskušenje da probaju ponovo, prenosi Avaz.
