Čvrsto smo uvjereni da je to ispravno, jer koja bi druga svrha komunikacije sa ljudima bila ako ne proživljavanje prijatnih i pozitivnih emocija? Ipak, trebali bismo biti iskreni prema sebi i shvatiti da je takav pristup vrlo sebičan. Ako volimo osjećaj koji imamo dok smo sa tom osobom onda mi zapravo ne cijenimo tu osobu dovoljno.
To nije iskren odnos. Ako nešto krene po zlu bićete spremni da okrenete leđa toj osobi jer nije više u mogućnosti da sa vama provodi onako bezbrižne i vesele momente. Vjerovatno ste sada odmahnuli glavom, ali takve situacije se dešavaju češće nego što mislite. Pomislite da vas je osoba razočarala, a onda nakon nekog vremena shvatite da ste zapravo sami krivi za razočarenje jer ste u svojoj glavi doživjeli fikciju, a ne realnost. Nažalost, vrlo često se ispostavi da se sprijateljimo sa ljudima koji podržavaju naš ego, određene ideje o nama samima i pozitivnim emocijama o sebi,piše Infpultinfo
Međusobno gajimo i hranimo iluzije i često nismo iskreni. Onda nas već prvi tračak stvarnosti uništi i ta osoba nas više ne zanima. Naš prijatelj u tim momentima postaje naš neprijatelj, ali tada treba da razmislimo da li je ikada ta osoba i bila naš prijatelj. U takvim momentima mnogi misle kako ne treba više nikome da dozvole da im se približi jer su svi isti, svi će pravariti, iskoristiti ili izdati. Kada su mudraca pitali kako prepoznati pravog prijatelja između svim bliskim ljudima i kako ga razlikovati od neprijatelja, njegov odgovor je bio sledeći: “Prijatelj je taj koji je istinoljubiv sa mnom, čak i ako me njegova istina bolu. On me ne laže čak i ako mi njegove laži donose olakšanje”.
