Da li je osoba koju biramo odraz onoga što smo mi zapravo? Definitivno je da nas privlače oni ljudi koji su nam najviše slični. Oni stereotipi i vjerovanja da se suprotnosti privlače u potpunosti su besmisleni, čak i pomalo glupavi. Postoje nek vjerovanja da recimo viši muškarci vole sitne djevojke i slično.
Priroda u tome ima najveću ulogu, ona pokušava da izbalansira sve kako se ne bi dešavali ekstremi. Muškarci ne biraju žene tek tako olako, sudeći samo naspram spoljašnjosti. Oni gledaju sve i biraju intuitivno. Svjesno ili nesvjesno su vođeni prošlim iskustvima, svojim željama, sjećanjima iz djetinjstva i srcem. Postoji još jedno vjerovanje, a ono kaže da muškarci biraju najljepše žene za svoje životne partnerke. Ili ono vjerovanje da slabom muškarcu prija jaka žena i obratno. Postoji mnogo stereotipa, ali u praksi nema mnogo potvrda za sve ovo.
Ipak, ono što je tačno jeste da u životu muškarca postoji samo jedna žena koja ostavlja najjači utisak. Sve ostale su samo njena sjena. Prije nekoliko godina moja prijateljica se zaljubila u čovjeka koji je savršeno izgledao. Željela je da zna sve o njemu.
Činilo joj se kao da nije sa ove planete. Međutim bio je zauzet, oženjen. Ušla je na njegov profil na društvenoj mreži i vidjela komentare njegove supruge koja je bila polu – pismena, sudeći prema komentarima,piše Infpultinfo
Pričala mi je o tome, nije mogla da vjeruje da takav čovjek živi sa gotovo nepismenom ženom. Rekla sam mu da je sigurno i sam takav. Naprosto, ljudi biraju žene slične sebi. Da li je greška suditi o muškarcu prema nejgovom izboru partnerke?
