Mnoga od vjerovanja sačuvala su se do današnjih dana pa mnogi i dalje tvrde da određene biljke mogu donijeti sreću i blagostanje ali i nesreću.
Tako se i dan danas zna da je hrast posebna biljka kao i dren koji je sinonim za zdravlje, dok se za pojedino drveće često mogu čuti mitovi i legende koje bi i najhrabrijim uterali strah u kosti.
Stari Sloveni su govorili da određene biljke mnogu biti i zle, te da ih nikako ne treba gajiti u blizini porodičnog doma.
Bagrem
Za bagrem se tvrdi da nije dobro drvo. Stari kažu da ne treba da bude blizu kuće. Zvali su ga “nerod” (“bez roda”), a kalemljenje ovog drveta smatrali su skrnavljenjem.
Breza
Slično, Srbi vjeruju da je Isus razapet na krstu od brezovog drveta i zato je riječ o još jednom ukletnom drvetu. Plodovi se nikada ne jedu sveži, a samo drvo se ne seče, niti se njime loži vatra. Ko bi odsjekao “brekinju”, kažu stari, razbolio bi se, ukočio ili naprasno umro. Ako se neka grana sama odlomi, od tog drveta se prave jarmovi, ili čunovi za razboj.
Zova
Kod starih Slovena, a i kod nekih drugih naroda, zova je demonsko drvo. Kora, list, cvijet i plod imaju primenu u narodnoj medicini. Na osušenom drvetu zove, zimi, raste ljekovita pečurka poznata pod imenom Judino uho.
Orah
Orasi su sastavni deo postavke na stolu za Badnji dan i Božić. Riječ je o drvetu koje je izazivalo veliko poštovanje, ali i strah kod naših starih. Vjerovalo se da nije dobro imati orah u blizini kuće, kako zbog žila koje mogu da sruše dom, tako i zbog sjenke koja pada na kuću, a za koju se vjerovalo da predviđa smrt. Slično, nije dobro sjediti u hladovini orahovog drveta.
Tuja
Tuja se sadila po grobljima i daleko od kuće jer je otrovna. Kada se nalazi na okućnici, utiče loše na djecu i ona često oboljevaju a da ni sami ne znaju od čega.
